Ubice u crkvenom kalendaru
Veličina slova: 
Radomir Matović kome je Maca odveo majku na pogubljenje, je u TV emisiji "Sveci i zločinci" iz septembra 2005. rekao da je Milorad Maca Vukojičić jedini čoek za koga je čuo da su ga poslije rata osudili na smrt vješanjem. Kazna je ipak preinačena u kaznu strijeljanjem. Matović je pričao i o "svetitelju" Dušanu Prijoviću koga je SPC kanonizovala isto kad i Macu i Šiljka: "Tu je i pop Dušan Prijović, koji nije ništa manji ubica nego pop Maca. Od decembra mjeseca '41. godine, pa do kraja, njegovog kraja, taj svještenik nosi pušku umjesto krsta i služi neprijatelju umjesto crkvi. Posebno se ističe u hvatanju aktivista pokreta i njihovoj likvidaciji, a ono što ga svrstava u masovnog ubicu je ubijanje muslimanskih izbjeglica koji bježe poslije pokolja muslimanskog stanovništva iz: Zastijenja, Kaluđerovića, Bučja, Zaostra... koji pokušavaju da se prebace preko prevoja Čemerno i Krnjača, on je jedan od tih aktivnih učesnika u hvatanju. I u čuvenom masakru koji je izvršen, ja sam to obradio i u svojoj drugoj knjizi, u Milunićkoj likvidaciji muslimanskog stanovništva. Znači opet se radi o jednom klasičnom ubici, krvoloku, a ne svešteniku."
Evo i screenshot fotografija Radomira Matovića i Milke Pejanović:
Knjiga Miroslava Ćosovića "Bizarni sveci Srpske crkve" prodaje se u Crnoj Gori, u supermarketima i na kioscima po cijeni od 3.99 €. Osim onoga što čitate u feljtonu, u knjizi možete pročitati još mnogo toga zanimljivog - o Svetom Savi, o Nikolaju Velimiroviću, o Njegošu, o Luki Vukmanoviću, o Atanasiju Jevtiću, o Amfilohiju Radoviću, o Filaretu Mićeviću, o istoriji pravoslavne crkve na ovim prostorima... Facebook stranica knjigehttps://www.facebook.com/bizarni.sveci.srpske.crkve
Milka Pejanović, kćerka Stanice Tasovac, u dokumentarnoj TV emisiji TV Crne Gore "Sveci i zločinci" (autor Tanja Šuković, septembar 2005) osim što je ispričala kako su joj majku odveli i druge detalje grozne majčine smrti, rekla je kako nikad nijesu saznali đe je majčin grob. I još je rekla: "To su bile crne trojke u Pljevljima, oni su raspoređeni po reonima. Pop Šiljak i Vukojičić oni su nosioci svega toga. Ne samo što su ubili moju majku, oca otac mi je strijeljan stvarno '41. kao učesnik Pljevaljske bitke, što su ubili moju majku, 'ubili' su nas petoro djece. Mi smo bili po domovima. Kako je koje odrastalo napuštalo je dom, ja sam ostala do dvanaeste godine, kad me preuzela tetka i brat najstariji. Mi više nismo bili braća i sestre kao što se odrasta u porodici. Mene nije imao ko da uči šta je vjera, šta je crkva. Ja sam samo zbog crkve ove naše, izgubila svu vjeru u crkvu. Ne kažem Bog. Ako je Bog ovaj koji ovakve ima svještenike, onda mu se nikad ime ne pomenulo."
Podgoričke "Vijesti" su 26. avgusta 2005. izvještavale (članak "Niko osvanuo nije ko je omrkao kod Mace", autor G. Malidžan): "Penzionisani profesor u Pljevljima Stana Crnogorac, koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata živjela u komšiluku porodice Vukojičić, kazala je za 'Vijesti' da je Miloradu Vukojičiću 1945. suđeno za zločine. Ona tvrdi da je tokom javnog procesa Vukojičić priznao dio zločina koji su mu se stavljali na teret, zbog čega je kasnije osuđen na smrt i strijeljan. Ona je kazala da je povremeno i prisustvovala suđenju. Prema Staninim riječima, Vukojičić je po oslobođenju napustio Pljevlja, ali su ga tadašnje vlasti pronašle u Beogradu i sprovele ga do Pljevalja gdje mu je organizovano suđenje. . . Stana Crnogorac ističe da je proglašenje Vukojičića za sveca najveći zločin i sramota prema nevino ubijenom narodu. . . Ona je kazala da je Vukojičić bio 'strah i trepet' za građane i ispričala priču koju je čula od Ljuba Stojkanovića. Velike nedjelje došao je Maca (Milorad Vukojičić) sa još dvojicom u kuću Stojkanovića u Pljevljima. Čim su ušli majka Ljuba i Ljubice Stojkanović je zakukala, jer je znala kada je vidjela Macu da je gotovo. Maca joj je prišao, potapšao je po ramenu i nježno joj rekao 'tetka Saveta samo nešto malo da ispitamo i vratiće se ona (Ljubica) možda noćas, a sjutra sigurno'. Ona mu je rekla 'Znam Maca, koju ste god odveli ako je omrkla nije osvanula'. Odmah nakon toga su više žena među kojima i Ljubicu ubili na izlazu iz Pljevalja u mjestu Dajevića Han svjedoči Stana. Ona nije mogla da kaže da li je Slobodan Šiljak kriv za smrt svoga kuma Ratka Cerovića, kako to tvrdi Ratkova kćerka Milosava Strunjaš."
Podgorička "Republika" je 26. avgusta 2005. prenijela izjavu poznatog glumca Miše Janketića: "Glumac Miša Janketić osudio je kao 'amoralan čin' odluku Sinoda Srpske pravoslavne crkve (SPC) da za svetitelje proglasi dvojicu sveštenika u Pljevljima Slobodana Šiljka i Milorada Vukojičića, koji su na kraju Drugog svjetskog rata strijeljani kao ratni zločinci. To što je učinila SPC je toliko amoralan čin da neću da učestvujem u čitavoj ovoj stvari, čak ni kao protivnik, rekao je nedjeljniku 'Monitor' Janketić, čiju je majku Milicu sa više civila zaklao pop Vukojčić u martu 1944. godine u Pljevljima."
Glumica Branka Petrić dala je jedan intervju za beogradski nedjeljnik "Vreme". Sasvim slučajno razgovor se dotakao i Mace Vukojičića: Vreme: Šta je sa majčinom porodicom?
Branka Petrić: Karamatijevići su iz Nove Varoši, Sandžaklije. Deda, prota Jevstatije Karamatijević, bio je solunski borac; prešao je Albaniju, imao Albansku spomenicu; učestvovao je i u Prvom i u Drugom balkanskom ratu. U Novoj Varoši je napravio internat 'Kneginja Zorka' u kome su se školovali i živeli dečaci iz okolnih sela. U tom kraju je bio veoma cenjen. Zajedno sa svojim sinovima, deda se 1941. pridružio partizanima. Cela porodica je otišla u partizane. Moji ujaci Vuk i Pivo Karamatijević, slikar sve su ih povukli na tu stranu. Dosta njih je izginulo: moja baka, dedina dva brata, tri sestre... Vreme: Čije tri sestre?
Taj pop je zaklao desetak partizanskih žena: Branka Petrić
U ratu je stradala i moja ujna Zora, žena Piva Karamatijevića; zaklana je istog dana kada i majka glumca Miše Janketića...
Vreme: Taj slučaj je poznat: ubio ih je pljevaljski pop Milorad Vukojičić Maca, koga je Srpska pravoslavna crkva 2005. proglasila za 'sveštenomučenika'? Branka Petrić: Da li je moguće?! Njega?! Nemojte, molim vas... Pa taj pop je zaklao desetak partizanskih žena! Miša Janketić mi je pričao kako je 1944. sestra njegove majke videla popa Vukojičića; partizani su ga već bili osudili na smrt. 'Zašto, Vučko?!', zakukala je.
'I opet bih!', odgovorio joj je gledajući je s mržnjom.
("Vreme" br. 1143, 29. novembar 2012, intervju Branka Petrić, glumica)
"Republika" je 27. avgusta 2005. pisala: "Nosilac partizanske spomenice Nikola Golubović, penzioner iz Beograda dopisniku Republike je dao na uvid pismo na 204 mašinom kucane strane koje je 1997. godine dobio od pokojnog Draga Bojovića, jedno vrijeme komandanta četničkog bataljona, a koje potvrđuje zlodjela popa Mace.- Drago, jedan pošten čovjek, to pismo mi je poslao 1997. godine i jedan primjerak pisma je kod mene, a drugi se na moj prijedlog, čuva u Zavičajnom muzeju u Pljevljima. Tokom rata on je spasio izvjestan broj partizana među njima i Josifa Malovića i njegovu pratnju, rekao je Golubović. Jedan dio pisma odnosi se i na Dragov susret i razgovor sa Ljubicom Stojkanović koju su, kako je kasnije saznao, jedne noći iz njene kuće u Pljevljima odveli pop Maca i Vojo Kovaljski.- 'Drago, ja sam osuđena na smrt od četnika u Pljevljima i čekam samo da sepojave Maca, Kovaljski i Bjelica da me odvedu da rade sa mnom Bog zna šta i najzad da me zakolju ko živinče' - prenio je dio razgovora sa Ljubicom, svojom školskom drugaricom, u pismu Goluboviću Drago Bojović. Par dana nakon tog razgovora, Ljubica je odvedena od kuće i nije se nikad vratila. Dragove prve informacije su govorile da je to uradio Gestapo, zbog čega se i uplašio za svoj život.
To što je učinila SPC je toliko amoralan čin da neću da učestvujem u čitavoj ovoj stvari, čak ni kao protivnik: Miša Janketić
Golubović kaže da nije mogao da vjeruje da su Šiljak i Vukojičić kanonizovani 'jer za njega svetac predstavlja simbol prema kome treba da se vaspitavaju buduće generacije'. . .
U kanonizaciju nijesam mogao da povjerujem znajući da je sav narod pljevaljskog sreza bio upoznat sa koljačkom aktivnošću popa Mace i bestijalnim orgijanjem zajedno sa italijanskim okupatorima na dan strijeljanja više od 30, mislim 34 građana Pljevalja 4. maja 1942. godine, rekao je Golubović dodajući da mu je to ispričala supruga Vidosava koja je djetinjstvo provela na Ilinom brdu i sve to gledala."
"Republika" je prenijela i izjavu episkopa Filareta: "Episkop mileševski Filaret u subotu prilikom posjete Pljevljima nije želio duže da razgovara sa novinarima o kanonizaciji dvojice svještenika osumnjičenih da su u Drugom svjetskom ratu počinili zlodjela nad civilima, dodajući da, 'to ostavimo za drugiput'." ("Republika", 29. avgust 2005. članak Vladika Filaret ne želi da priča o kanonizaciji dvojice pljevaljskih svještenika)
Zločinohuškač i pedofiloljubac Filaret Mićević nije imao komentar, iz jednostavnog razloga, Maca Vukojičić je klao ljude, episkop Filaret to podržava. Kasnije ću više o Mićeviću.
Podgorička "Republika" je 2. septembra 2005. objavila: "Sinodu Srpske pravoslavne crkve iz Pljevalja je poslato još jedno otvoreno protestno pismo zbog kanonizacije sveštenika Milorada Vukojičića, koji je u Drugom svjetskom ratu počinio niz zločina nad civilima. Autor pisma Miodrag Stamenić navodi kako zna da je Vukojičić u ratu ubio njegovog oca, babu i djeda. . .
- Na spisku novomučenika, sveštenomučenika koji su kanonizovani našao se i sveštenik Milorad Vukojičić Maca za koga mi jepoznato da je bio egzekutor moje porodice: djeda Dika Stamenića, babe Jule i oca Ljuba, 1944. godine u Pljevljima - navodi Stamenić u pismu.
Novomučenici SPC, i par ubica
On navodi kako je Sinodu pisao uzdajući se u njegovu istinoljubivost ne 'želeći nikom da sudi, već da iscijeli povrijeđenu ranu koja se bez melema istine samo produbljuje'.
- Da li se može, da li je dozvoljeno, da li je bogougodno da sveštenoslužitelj koji se mašio oružja i povrijedio svetu tajnu života bude kanonizovan u svetitelja -upitao je Stamenić dodajući da će mu odgovor Sinoda donijeti mir koji mu je i jedino potreban."
Da li je bogougodno da zločinac bude svetitelj, pita Stamenić. SPC misli da jeste, ako je mogla ga proglasi pedofila Milutina, ljotićevca Velimirovića, fašističku slugu Lipovca, zašto ne bi i koljače? Što briga Srpsku crkvu što je svetost? Za SPC je bitan politički projekat Velika Srbija, politički program Garašanina, to interesuje Srpsku crkvu, ostalo je manje važno.
"Pobjeda" je 26. avgusta 2005. pisala: "Potpredsjednik SNS, Novica Stanić, je saopštio 'svoj načelan stav', da bilo ko, ko je pravio zločine ne može biti proglašen sveštenomučenikom. On tvrdi da u konkretnom slučaju postoje svjedoci zločina sveštenika, ali postoje i živi svjedoci koji tvrde da oni to nijesu uradili. 'U svakom slučaju, trebalo je prije početka kanonizacije utvrditi istinu. Vjerujem da je to crkva i uradila, a ako je nekim slučajem topropušteno, da se ispraviti. U svakom slučaju, to je stvar crkve i njenih organa - smatra Stanić."
SNS (sadašnja Nova srpska demokratija) je srpska stranka u Crnoj Gori potpuno utemeljena na mitovima i lažibajkama, identitet te stranke je čvrsto ukopan u nebuloznim pričicama tipa Kosovo, Miloš Obilić, car Lazar, pokosovski zbijeg... Na temelju tih priča ova stranka je potpuno četnička i velikosrpska. Stanić se pomalo ograđuje od Mace i Šiljka i odmah zatim opravdava Srpsku crkvu, kako je to njena unutrašnja stvar. Da ja znam ovo je jedini slučaj, da je Novica Stanić u političkoj karijeri koja traje dvadesetak godina, imao različit stav od stava SPC i da se ogradio od stava SPC. Kakve je zlotvore Srpska crkva proglasila za svece i Stanićeva izjava to pokazuje.
U istom članku "Pobjede" nastavlja se: "Reagovala je i porodica Pejanović, Milka i njen sin Vlade iz Pljevalja, koja je optužila Srpsku pravoslavnu crkvu da 'izborom zločinaca za svece širi klerofašizam'. Na sve ovo još nema odgovora iz eparhije mileševske, a vladika Filaret ne odgovara na telefonske pozive novinara."
Pedofiloljubac i zločinohuškač Filaret se nije oglašavao jer nije imao išta smisleno da kaže.
Radomir Matović je u dokumentarnoj emisiji "Sveci i zločinci" (TV Crne Gore, septembar 2005, autor Tanja Šuković) i ovo rekao: "Ja mislim da mi svi pomalo živimo u zabludi da je izmanipulisan Sveti Sinod Srpske pravoslavne crkve. Ne. I ja sam mislio u početku da je to manipulacija ovog Filareta, ovog puškomitraljesca koji za mene više uopšte ne može biti svešteno lice. Međutim nije, ne radi se o manipulaciji, radi se da su Sveti Sinod preuzeli ekstremisti i da tu više nema ispravke bez neke temeljitije promjene u vrhu Srpske pravoslavne crkve. Mislim da je to opasno za crkvu, tako da ja od Sinoda više ne očekujem ništa i ja mu se ne mislim obraćati."
Potpuno se slažem sa Matovićem, Srpsku crkvu su preuzeli velikosrpski ekstremisti, Matović je bio u pravu Sinod Srpske crkve nije sa spiska svetaca izbrisao Macu, Prijovića, Šiljka...
Sociolog religije Mirko Đorđević je u istoj dokumentarnoj emisiji rekao: "Ove najnovije kanonizacije jesu politički čin ali uklapaju se u tradicijsku brazdu, ne samo srpskog hrišćanstva i naše crkve nego i šire, ali osobito do izražaja dolaze u našoj crkvi. Mi imamo primere u srednjem veku da su skoro svi kraljevi i carevi koji su ubijali oca, oslepljivali sina i u ličnom životu nisu bili ljudi vrlina (ni u javnoj delatnosti), sveti! I stoje u ikonostasu svetitelja i mučenika. Zato ne treba da čudi da se ta tradicija uporno održava vekovima i samo oni koji ne znaju pravo stanje stvari u našoj crkvi, mogu se čuditi što je jednostavno ljotićevski politički ideolog Nikolaj Velimirović, danas u saboru Srba svetitelja, kojem su određena, gle čuda, dva zapovedna dana. Dva zapovedna dana, što ni Sveti Sava nema. Tradicija je u pravoslavlju da samo onda kada se kult nekog čoveka stvori u narodu, kada on svojim vrlinama počinje da sjaji i da ostane u trajnom kolektivnom pamćenju ljudi, tu tradiciju crkva kasnije, posle mnogo vekova, to je bio pravi postupak sankcioniše. Ali i tu su utvrđeni od strane dogmatičara i znalaca vrlo precizni uslovi. Dovoljno se setiti Nikodima Milaša, nesumnjivog autoriteta u toj oblasti, koji tačno kaže da neko ne može biti za života, nego posle smrti, da mora svojim ličnim životom svetitelj, svojim ličnim životom čovek vrline, i drugo da njegovo telo ne bude podložno raspadljivosti i da se na njegovom grobu odigravaju čuda to crkva sasvim ozbiljno uzima kao uslov. Međutim, u pravoslavnoj tradiciji, koja je dobrim delom loša naša tradicija, nikada ovi uslovi do kraja nisu poštovani, pa čak postoje evidentni primeri da su vršene manipulacije, recimo u slučaju pomenutih srpskih kraljeva koji su svi svetitelji, iako u njihovom životu ničeg svetog i svetačkog decidirano nema...
O tome govori i poslednja odluka majskog sabora naše crkve koji je na predlog vladike Filareta ponudio čitavu grupu za svetitelje, pa se pokazalo što je crkvi bilo poznato, znam da je bilo poznato, da u životu tih ljudi osim što ih je zadesila zla sudbina, koja je zadesila hiljade i hiljade i na jednoj i na drugoj među zaraćenim stranama, to je političko pitanje, ali, ne smećimo s uma i komunisti, to nisu moje reči, to je jedan papa govorio 'i komunisti gospodo imaju bogat kalendar svojih pravih mučenika i velikomučenika, koje s pravom obeležavaju crvenim slovom' Dakle, neko može biti pravednik bez obzira na kojoj je strani bio. Zato sam se ja na samom početku ako se sećate u jednom crnogorskom glasilu pitao - a šta raditi sa onim sveštenicima koji su kao ubeđeni antifašisti stradali od ruku četnika? Njih nema na ovom spisku naše crkve, što belodano potvrđuje da je u pitanju bila politička nagodba između Koštuničinih moćnika i delova jerarhije koju obično eufemično nazivamo tvrđom strujom."
Jovan Bajford u svojoj knjizi o Nikolaju Velimiroviću iz 2005. godine citirao je vladiku Jovana: "Slično tome, krajem 1980-ih vladika šabački i valjevski Jovan objasnio je da 'nikada nije Crkva nekog proglasila za sveca pa tu odluku narod prihvatio, nego obratno, narod je proglašavao za sveca nekoga, pa je tek docnije crkva to ozakonjivala' (J.Velimirović, 'Crtice iz života Vladike Nikolaja', Glas crkve, 1991, broj. 2, str. 22)."
Kao što vidimo i pored oštrog protivljenja naroda, SPC je zlotvore poput Mace Vukojičića drsko proizvela u svetitelje.
