Josip Pejakovic, o svemu po malo
- A što to na mladima ostaje!? Mržnja i zlo! Čekaju te fukare sa sve tri strane u BiH da mi stariji, koji pamtimo da je ne tako davno bilo bolje od ovoga, pokrepamo. Pa da mladi, ne znajući da je bilo puno bolje, prihvate ovo zlo kao najbolje rješenje. Nas vrijeme gazi, na pozornicu dolazi mladež tih fukara koja je puno opasnija od njih samih. Ta mladež ne zna istinu, nitko joj je ne govori. Ta deca su zatrovana permanentnom laži.
Piše Milorad BIBIĆ
Vidio sam da mladi i stari u publici plaču dok s pozornice govorite u svojoj monodrami „On meni nema Bosne”:
“Kako bolan nema Bosne, a Neretva huči, kako bolan nema Bosne, a Miljacka teče, kako bolan nema Bosne, a Sana ide. Ti misliš da ona ne ide, ali sagni se, hajvanu, pogledaj, ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Drina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Ukrina, ide Lašva. Svi oni i one idu, a ti đe ćeš? Nemaš kud. Ide bolan Ugar, u njega utiče Lonska, tu riba ima. Tu si ti trebo ribe fatat, a ne moju kuću rušit. Ti si trebo otić na onu Unu, zasjest s komšijama i zapjevati ‘Ah meraka u večeri rane’, a ne fatat se granata i djecu po gradovima ubijat. Sram te bilo!”
- Plaču ljudi jer znaju kako im je nekad bilo, a kako im je sad. Bježe ljudi u prošlost zato što danas grozno žive. I onda to fukare zovu – jugonostalgijom! Žele da izbrišemo gumicom ono što smo bili, žele da izbrišemo gumicom godine, desetljeća radosti, sreće, lijepog života. Rodio sam se i živio u puno većoj državi od Bosne i Hercegovine, u kojoj sada živim. I tjeraju me da budem sretan ovdje. A ja ne mogu biti sretan jer znam da živim i da ću umrijeti u zlu koje još nije viđeno, u mržnji, nepoštovanju i preziru kakvi se ne pamte. Svima nam je, osim fukarama, koji nikad ništa nisu vrijedili, a sad su izašli na površinu, bilo bolje. Sad je samo njima dobro. I sad ja moram biti sretan da sam ovdje nitko i ništa. I govore mi da sam jugonostalgičar. Zato što ponirem u ono što sam bio, što sam kao cijenjeni glumac osvojio. Onda sam dobio sve što glumac može dobiti, a u ovoj mojoj jebenoj Bosni i Hercegovini dobio sam samo infarkt!
- Iz Vaših tekstova može se iščitati da se ne možete pomiriti s raspadom bivše
Jugoslavije…
- Bio bih budala da se ne mogu pomiriti s raspadom države u kojoj sam rođen. Pomirio sam se s tim da više nema moga dobrog oca Ante i moje mile majke Danice. Njih sam sigurno neusporedivo volio više nego Jugoslaviju. Navikao sam se da ih nema, pa kako se onda neću naviknuti da nema Jugoslavije. Ali nitko mi neće oduzeti pravo da prostor bivše Jugoslavije doživljavam puno ljudskijim od ovoga u kojem danas živim…
•• Žestoki ste kritičar skoro svega u Bosni i Hercegovini…
- Bosna i Hercegovina je tragična država.
U njoj ne postoje liječnici, inženjeri, profesori, pekari, učitelji, zidari… Ne. BiH je čudo zato sto u njoj egzistiraju samo tri zanimanja: Bošnjaci, Hrvati i Srbi! To je pošast od koje u cijelome svijetu boluje samo moja Bosna i Hercegovina..
•• Vi ste Hrvat..
- Da, ja sam Hrvat, kršten, pričešćen, krizman. Sve sam kao katolik uradio kad je to bilo vrijeme. A ne početkom devedesetih godina prošloga stoljeća kao mnogi, mnogi “veliki Hrvati”. I time što sam kazao da sam Hrvat, tu je kraj priče. Nema više. Ne želim više o tome. Veliki glumac Ljuba Tadić je kazao na početku ovoga groznog rata: “Ja sam Srbin po nacionalnosti, a ne po zanimanju!” Gotovo, kraj priče, time je sve rečeno. Sve ostalo je nacionalističko prokletstvo koje je stvorilo Hrvatine, Srbende, Muslimančine. To je za njih vrlo profitabilno, oni su taj svoj ekstranacionalizam debelo unovčili svojim kriminalnim radnjama…
•• Zbog tih Vaših stavova zamjerali su vam Hrvati u Bosni. I u Hrvatskoj!
- U Hrvatskoj sam bio nepodoban, u Srbiji sam bio ustaša, u BiH su me se bojali jer, čujte ovo, imam veliki utjecaj… A ja sam uvijek bio i ostao isti. Čovjek! I ništa drugo. Iščitao sam i izučio sve najbitnije što pišu sve svete knjige svijeta. Izabrao sam ono što piše u Kuranu, a tamo piše baš ovo: Samo ono što daš drugome je tvoje! I ja ne činim ništa osim toga. I zbog toga sam najbogatiji čovjek na svijetu. Ali, to što radim nikome ne odgovara. Ja sam i danas gladnoj, dobro ste čuli, gladnoj djeci negdje u bosanskoj vukojebini odnio nekoliko paketa hrane. Da imaju što jesti. Ajmo, gospodo političari, sa sve tri strane, dajte svatko od vas pakete gladnim ljudima u Bosni i Hercegovini. Pa će ovo biti zemlja sreće, a vi dobri ljudi. Ali vi to ne želite, vi želite producirati sirotinju..
•• Zar se u BiH zaista gladuje?
- Da, gladuje se. Ima ljudi koji doslovno nemaju što jesti. I umiru od tuge što im i djeca gladuju. A oni koji ovu državu vode u propast nisu svjesni da su državu doveli daleko iza jedne Albanije. I BiH nema šanse da ikad stigne Albaniju. Albanija je sad uredna i uređena zemlja, a moja Bosna i Hercegovina!? A gdje je nekad bila Albanija, a gdje mi…
– Zar Europa i Amerika ne spašavaju Bosnu i Hercegovinu!?
- Bosne ima. I bit će je. Bosne o kojoj su pisali Ivo Andrić, Branko Ćopić, Skender Kulenović… O kojoj piše Abdulah Sidran. Ništa se u Bosni nije promijenilo, Bosnu nitko promijeniti ne može. Ali Bosance treba promijeniti, Bosanci se mijenjaju… To je cilj Europe i svijeta. I to je najveći genocid koji se čini danas u svijetu. Kako od Bosanca možeš učiniti Slovenca? Nikako! A to se međunarodnim terorom ovdje pokušava. I taj teror svijeta nad BiH treba, po njima, trajati. Znaju oni i zašto treba trajati… Ima ovdje mjesečnih plaća i od 50, 60 hiljada eura… Pa tko bi bio glup završiti taj posao koji je tako unosan… I onda u tome mom bijesu na cijeli svijet, zbog toga što mi uništavaju BiH, čujem jednog Amerikanca kako kaže: Bosna je odvratna predivna zemlja! Čujte to što kaže glupi Amerikanac… To je aspolutna istna o mojoj državi…
•• Nekad se govorilo da su mladi snaga društva, da na njima sve ostaje… - A što to na mladima ostaje!? Mržnja i zlo! Čekaju te fukare sa sve tri strane u BiH da mi stariji, koji pamtimo da je ne tako davno bilo bolje od ovoga, pokrepamo. Pa da mladi, ne znajući da je bilo puno bolje, prihvate ovo zlo kao najbolje rješenje. Nas vrijeme gazi, na pozornicu dolazi mladež tih fukara koja je puno opasnija od njih samih. Ta mladež ne zna istinu, nitko joj je ne govori. Ta deca su zatrovana permanentnom laži. Ne znaju što je antifašizam, za njih je Tito najveći zlikovac kojega je svijet ikad vidio. On je za njih tvorac svakog zla u svim državama koje su nastale raspadom države koja je u svijetu bila netko i nešto. Danas su na sceni oni koji slijede ideje poraženih iz Drugoga svjetskog rata. Njihova istina se nameće kao prava istina…
•• Često se obrušavate na vjere…
Ne! Nikad na vjere. Samo na crkve i džamije. Na one poruke pune mržnje i zla, koje su dolazile i dolaze iz džamija i crkava. Ogromno je petljanje crkve i džamije u sve i svašta. Napravili su ogroman poligon za klerikalni fašizam koji je prisutan svugdje. To je bolest koja je započeta baš u crkvama i džamijama. Tamo je započeta radikalizacija jednog, drugog i trećeg prostora, tamo je rođena podjela na one koji nose križ, krst ili polumjesec sa zvijezdom. Tamo upiru u mene i meni slične i govore kako smo antikristi. Ja antikrist!?Zato što mislim da crkva i džamija ne moraju biti jedino mjesto za molitvu. I da mi polupismeni pop ili hodža treba biti posrednik s Bogom. I da me maltretira kako je crkveni ili džamijski prostor Božji prostor. A tamo ništa lijepoga i ljudskoga ne mogu čuti. To je najveća povreda vjere. Odavno je veliki Henry Miller rekao: “Vjerujem u Boga, ali bez posrednika ‘’
•• Je li Vam zbog svih Vaših stavova glava bila u torbi?
- Ne mislim ja o tome. S tim da znam kako bi mnogi, mnogi rado bili na mojoj sahrani. Još bi mi i govor držali. E, ali ja sam ih zajebo.Napisao sam i snimio sam sebi posmrtni govor. Počinje rečenicom: “Ko vam je dozvolio da dođete na moju sahranu!?”.
•• Jedno vrijeme govorili ste da ste alternativni visoki predstavnik za BiH, poslije ste bili narodni visoki predstavnik za BiH…
•• Jedno vrijeme govorili ste da ste alternativni visoki predstavnik za BiH, poslije ste bili narodni visoki predstavnik za BiH…
- To je bio moj, ajmo tako reći, civilizacijski trik koji ovi glupani nisu shvatili…
•• Emir Kusturica je bio filmski redatelj desetljeća, veliko je ime svjetskog filma. On je odavno priznati i poznati građanin svijeta, a po njemu pljuju i udaraju oni koji se ne snalaze ni u sarajevskoj ulici u kojoj žive. Oni nikad neće biti ni građani Sarajeva u koje su se doselili tko zna odakle, a kamoli da će postići ono što je uspio veliki redatelj Emir Kusturica.
•• Zijah Sokolović je čarobnjak koji na ex jugoslavenskim prostorima, po meni, najbolje vlada zanatom. On je toliko uradio na sebi koliko nije na desetke glumaca zajedno. Njegove predstave su veličanstvene, on neprekidno glumi, on se stalnim treninzima toliko usavršio da je to fantastično. On je čudo!
•• Mnogi su mi zamjerili, čak i neki članovi moje obitelji, kad sam 1992.godine zagrlio Radu Šerbedžiju, kad smo zapjevali: Neću da pucam u druga svog! Volim Šerbedžiju, najvećeg hrvatskoga glumca. Pred kim da krijem da ga volim i da ga silno cijenim. Pred bijedom i jadom koji mu je osporavao da je najbolji. Samo zato jer je Srbin. Ne dam na Radu, znam ga u dušu, znam koliko je velik čovjek. A da je veliki glumac, to znaju i oni koji mu to ne priznaju… I koji meni zamjeraju što kao Hrvat iz BiH kažem uopšte umjesto uopće. I njima je veća uvreda kad me čuju da kažem uopšte nego da im kažem: Gonite se u pet pičaka materinih! Bijedno, jadno…
•• Moj bratić Zlatko Pejaković počeo je kao glumac u Osijeku a ja kao solist u sastavu Veziri. Srećom, po mene i njega, da smo zamijenili uloge. Zlatko mi je ko brat rođeni. Volim ga, velik je. Ne samo kao pjevač…
S VRHA MOSORA, JOSIP PEJAKOVIĆ, SARAJEVSKI VELEMAJSTOR GLUME, UJEDNO I ALTERNATIVNI VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU
Via Nela Bebler
Нема коментара:
Постави коментар