Navodno je jedan američki novinar opisao Srbiju i taj njegov tekst, kako prenose naši mediji, obišao je cijeli svijet. Kada pročitate kako taj, izvjesni, američki novinar opisuje susjednu nam zemlju bit će vam jasno zašto je njegov tekst pobudio zanimanje čitatelja u cijelom svijetu.
Dok će se svugdje u svijetu iščuđivati, jer opis Srbije obiluje kontradiktornostima i nelogičnostima u Srbiji će se mnogi grohotom smijati na zaključke američkog novinara. Iz domaće perspektive na prvu zaista izgleda smiješno, ali ako se hladne glave suoči sa „činjenicama“ navedenim u tekstu onda bi naši susjedi prije trebali plakati… Doduše, tekstu je s namjerom dana doza stilske figure u kojoj se izražavaju kontrasti čime je postignuta željena dramaturška razina priče jer kontrasti zapanjuju. Pogotovo su zbunjeni oni koji manje razumiju prilike u Srbiji i kojima ne pada na pamet da se smiju ovom tekstu koji bi uz odsutnost ironije bio uistinu poražavajući. Tekst za neke Srbijance možda predstavlja ironičnu satiru, ali ipak samo satiru, jer vjerojatno nemaju hrabrosti drukčije odnositi se prema istom.
Pročitajte tekst američkog novinara:
„Zemlja Srbija je FENOMEN- Ima predsjednika, koji ne zna engleski i kralja koji ne zna srpski. Ima na Balkanu jedna zemlja, koja se graniči sama sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji, žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci i tenisu.
Gdje svi žure na posao, a nitko ne stiže na vrijeme. Gdje osmosatno radno vreme traje dvanaest sati. Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napišu, šta god im se zapovijedi. Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo. Gdje su javne nabavke tajne, a državne tajne javne. Gdje se ratovi nikada ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan.
Gdje su najbogatiji oni koji nikada nisu radili. Gdje je strana valuta, uzeta za domaću. Gdje ljudi slave slavu, a psuju Boga. Gdje pametne zbog nerazumijevanja, proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gdje vlast prezire građane, kao neželjene svjedoke. Gdje se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemaju pravo. Gdje se svako svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro.
Gdje sudski postupci traju duže od života. Gdje su poplave način navodnjavanja zemljišta. Gdje smatraju da će zemlja više napredovati, ako što više nazaduju. Gdje nisi normalan, ako ne poludiš. Gdje živiš samo da bi umro, gdje je vrijeme beskonačno, a vlast besmrtna.“
Srbijanci, naravno reagiraju na ovaj tekst. Na portalima pišu komentare i iznose svoje stavove. Jedni su tekst shvatili kao uvredu, jer po njima američki novinar laže ili u najmanju ruku pretjeruje. Drugi su tekst shvatili ozbiljno i sažalijevaju se nad samim sobom, odnosno nad državom u kojoj žive. Treći su sve doslovno shvatili kao šalu. Valjda su spoznali stvarno stanje stvari pa im ne vrijedi ni tamo, ni ovamo…
Tekst nije prošao nezapaženo ni u Hrvatskoj ni u BiH. Zajednički zaključak srbijanskih zapadnih susjeda je taj da se u tekstu može komotno umjesto riječi Srbija staviti riječ Hrvatska ili Bosna i Hercegovina. Sve ostalo je isto. S tim da mi možemo dodati da je Srbija za BiH mala maca, jer da netko po ugledu na američkog novinara napiše sličan tekst o Bosni i Hercegovini ne da bi isti obišao svijet nego bi se za njega zanimali i vanzemaljci (ako isti uopće postoje).
Na kraju ćemo istaći jedan komentar anonimnog hrvatskog čitatelja koji kaže: „Svaka sličnost s Hrvatskom nije slučajna. Jedina razlika je da naša predsjednica zna engleski, ali ne zna ništa drugo“.
e-Posavina.com
Нема коментара:
Постави коментар